Vojnici od terakote Helga je promatrala svoje učenike. Pisali su test iz povijesti. Mnoga pitanja odnosila su se na djetinjstvo i ratne uspjehe čelnika države, jer on je bio uzor mladom naraštaju. Mogla je isto tako gledati kroz prozor. Znala je da nitko neće prepisivati, jer se takva vrsta krađe kažnjavala izbacivanjem iz elitne škole u neku manje zahtjevnu, a rijetke prekršitelje bi njihovi prijatelji redovito prijavljivali, jer se sustav ocjenjivanja nije vršio samo prema savladanom gradivu, nego i usporedbom jednog učeničkog rada s drugim. Tako bi uvijek netko bio negativno ocijenjen samo zato što su ostali pokazali više znanja od njega. Ponosila se svojim razredom, tim lijepim, njegovanim, mladim ljudima. Jedino ju je Dean zabrinjavao. Činilo joj se da nešto skriva. Prolazeći kraj zida školskog dvorišta, slučajno je čula kako nekome govori da su tolike zastave, koje sada vijore glavnom ulicom, čisto razmetanje, a ne odraz domoljublja i da se novac mogao bolje utrošiti, možd...
Ratovi su bolesno, iščašeno stanje duha čovječanstva. Javljaju se u ciklusima i stalno su stanje društva. Sve što čovjeku preostaje je razotkrivanje njihovog ružnog, bolesnog lica. Ovaj blog objavit će stvarne ratne priče, ali i one imaginarne, nastale na stvarnoj podlozi. Svoje priče šaljite na mail: julijabek@net.hr i ako su kvalitetno napisane, objavit ćemo ih.