RATNE PRIČE PORTALA OČARAVANJE

  ODABIR Toga ljeta, 1986. godine, radila sam u istoj osnovnoj školi u kojoj i sada radim. Bila sam mlada i činilo mi se da je cio svijet moj, da se sva životna pitanja vrte oko mene. Voljela sam svoj posao učiteljice, djeca su bila pitoma, roditelji spremni na suradnju i sve svoje znanje i sposobnosti usmjerila sam, ne svojoj karijeri, nego svom pozivu koji me je učio da djeci treba pomagati, otvarati im svijet, učiti ih dobru. No, kolikogod sam s djecom bila blaga i otvorena, toliko sam bila i zaigrana, pomalo tašta, prpošna i drska ukoliko mi netko ne bi bio po volji. A veliki je grad pružao mnoge pogodnosti. Ljudi su se znali zabavljati. Posebno su bili popularni plesnjaci koji su već u devet sati uvečer vrvjeli mladim ljudima, jer zadnji tonovi žive glazbe trebali su utihnuti u pola noći. Te večeri smo se moja prijateljica Iga i ja dugo pripremale za ples na terasi najvećeg gradskog hotela. Krevet u mojoj sobi je bio pun haljina koje smo isprobavale pred velikim ogledalom, šminkom