Vojnici od terakote Helga je promatrala svoje učenike. Pisali su test iz povijesti. Mnoga pitanja odnosila su se na djetinjstvo i ratne uspjehe čelnika države, jer on je bio uzor mladom naraštaju. Mogla je isto tako gledati kroz prozor. Znala je da nitko neće prepisivati, jer se takva vrsta krađe kažnjavala izbacivanjem iz elitne škole u neku manje zahtjevnu, a rijetke prekršitelje bi njihovi prijatelji redovito prijavljivali, jer se sustav ocjenjivanja nije vršio samo prema savladanom gradivu, nego i usporedbom jednog učeničkog rada s drugim. Tako bi uvijek netko bio negativno ocijenjen samo zato što su ostali pokazali više znanja od njega. Ponosila se svojim razredom, tim lijepim, njegovanim, mladim ljudima. Jedino ju je Dean zabrinjavao. Činilo joj se da nešto skriva. Prolazeći kraj zida školskog dvorišta, slučajno je čula kako nekome govori da su tolike zastave, koje sada vijore glavnom ulicom, čisto razmetanje, a ne odraz domoljublja i da se novac mogao bolje utrošiti, možd...
ODABIR Toga ljeta, 1986. godine, radila sam u istoj osnovnoj školi u kojoj i sada radim. Bila sam mlada i činilo mi se da je cio svijet moj, da se sva životna pitanja vrte oko mene. Voljela sam svoj posao učiteljice, djeca su bila pitoma, roditelji spremni na suradnju i sve svoje znanje i sposobnosti usmjerila sam, ne svojoj karijeri, nego svom pozivu koji me je učio da djeci treba pomagati, otvarati im svijet, učiti ih dobru. No, kolikogod sam s djecom bila blaga i otvorena, toliko sam bila i zaigrana, pomalo tašta, prpošna i drska ukoliko mi netko ne bi bio po volji. A veliki je grad pružao mnoge pogodnosti. Ljudi su se znali zabavljati. Posebno su bili popularni plesnjaci koji su već u devet sati uvečer vrvjeli mladim ljudima, jer zadnji tonovi žive glazbe trebali su utihnuti u pola noći. Te večeri smo se moja prijateljica Iga i ja dugo pripremale za ples na terasi najvećeg gradskog hotela. Krevet u mojoj sobi je bio pun haljina koje smo isprobavale pred velikim ogledalom, šmi...